Ime i prezime Baja Pivljanina je Dragojlo Nikolić, a rođen je u starohercegovačkom *plemenu Pivljana* negde oko 1630. godine.  

Dana 7. maja 1685. Bajo Pivljanin gine u borbi. Sahranjen je na Cetinju.

 U narodnoj poeziji upamćen je kao hajdučki harambaša preke naravi koji je znao da ubije čak i svoje najbliže saradnike u gnevu zbog izdaje. Najpoznatija pesma je svakako "Bajo Pivljanin i beg Lubović" u kojoj je opisana izdaja Mata Njegoševića i sam obračun Baja Pivljanina sa begom i nekadašnjim saborcem.

Бајо Пивљанин „не умире докле сунца траје“!

 

Bajo Pivljanin i beg Lubović

 Trže Bajo mača zelenoga,

A Ljubović sablju Šamlijanku,

Pak đeveri od njih odstupiše,

A oni se udarat’ stadoše.

Kad udara Pivljanine Bajo,

Kad udara bega Ljubovića,

Prosijeca svilu i kadivu,

A iz svile živa vatra sipa;

Kud udara beže Ljuboviću,

Kud udara Pivljanina Baja,

Prosijeca svilu i kadivu,

A iz svile crna krvca lije

I komadi odlijeću mesa,

Ljubo bješe Baja obranio,

Obranio po desnici ruci.

Kada viđe Pivljanine Bajo,

Na nevjeri da će poginuti,

Baci mača u zelenu travu,

Pak Tučrinu pod sablju podleće:

Desnom ga je rukom uvatio

Za desnicu i za britku sablju,

A lijevom za grlo bijelo,

Obori ga u zelenu travu,

Od ljutine zubima ga zakla.

Kad to viđe Njegošević Mato,

On pobježe preko polja ravna

Sa Turčinom slugom Šaban-agom,

Za njim trči Pivljanine Bajo;

„Stani pobro, Njegošević-Mato!

„Da si mene juče pobjegao,

„Opet bih te danas sustigao.”

Sustiže ga na kraj polja ravna,

Udari ga mačem na dovatu,

Do ramena ods’ječe mu glavu,

Pa on viče slugu Šaban-agu:

„Vrat’ se natrag, slugo Šaban-aga,

„Te ti skidaj Njegošević-Mata,

„Tvrda vjera! Ništa tebi neću.”

Povrati se sluga Šaban-aga,

Te on skide Njegošević-Mata,

Pa otide selu Nevesinju.

Bajo skide bega Ljubovića,

Skide s njega ruho i oružje,

Na njem’ nađe tri ćemera blaga,

Sva tri puna žutijeh dukata,

S njeg’ otpasa, a sebi pripasa,

Pak posjede bijesna putalja,

Ode pravo k moru na krajinu

U Latine, vidat’ desnu ruku.